ISKRA BRAJOVIĆ, glumica za portal “ Ikragujevac”: “ Za svoje 34 godine bila sam svedok rata, bombardovanja, a zatim i pandemije. Očigledno sam ta generacija koja taman što se uljuljka da je sve dobro, nešto se dogodi” - iKragujevac


Kultura
Mlada i talentovana glumica Iskra Brajović u intervjuu za portal “ Ikragujevac” približila nam je svoj pogled na svet, umetnost i samu glumu. Ona je poručila da ne smemo da živimo u srahu od sopstvene senke, ali i da je ženama oduvek bilo teže nego muškarcima.


Kojih slika detinjstva najradije se sećate?

Karađorđevog parka ispred moje zgrade. Mog bezbrižnog malog kraljevstva. Uvek kad sam tu umirem od nostalgije.

Kako gledate sada na to kada ste, u šetom razredu, celo odeljenje odveli da gledaju predstavu „ Bure baruta “ u kojoj je glumio Vaš otac Voja Brajović?

Opet bih isto. To je i meni i njima bio neverovatan doživljaj, koji često prepričavamo kada se sretnemo.

Koliko Vam je poznato prezime pomoglo ili odmoglo u karijeri?

Skoro su neke novine ružno prenele vest kako sam u lošim odnosima sa ocem. To nas je mnogo rastužilo jer nema dodira sa istinom. Ono što sam njima rekla je ono što ću i sada da kažem - u trenutku mog odabira profesije ja sam već dugo živela sa majkom, tako da normalno da nije imao direktan uticaj ma moj izbor, i od tad do dana današnjeg gradimo karijere koje se ne oslanjaju jedna na drugu, ali to ne umanjuje privatnu prisnost.

Sećate li se svoje prve uloge, kojih utisaka se prisećate?

Fanšeta u Figarovoj ženidbi. Velika scena Narodnog pozorišta. Rad sa Slobodanom Unkovskim, i potpuno neobičan i zanimljiv koncept proba.
Šest godina sam provela na sceni Narodnog. To je moja prva ljubav, koja, kako se i kaže, zaborava nema.

Aktivno glumite u više beogradskih pozorišta. Glumili ste i komediju i dramu i za decu. Da li ipak postoji neka uloga koja Vas je najviše dotakla, nakon koje ste se i Vi možda malo promenili?

Konje ubijaju, zar ne - predstava u Madlenianumu. Pomerila je granice izdržljivosti, kada se nađem u koži ambiciozne devojke koja se prijavljuje za plesni maraton za šaku dolara, i ogoljeva se duševno pred mnoštvom nepoznatih lica.
I sama ta činjenica da su ti maratoni zaista postojali me je dodatno potakla da se nimalo "ne štedim" igrajući taj komad. Uz to sam savladala i step ples tada, koji mi je uvek bio zanimljiv.

Koliko je danas teže vama,mladim umetnicima, nego u vreme kada je počinjao Vaš otac?

Smatram da je teže jer glumaca ima više. Prošlih par godina su bile bolje kada je produkcija u pitanju pa je skoro svaki mladi glumac mogao da "upadne" u neku seriju, ali to je trenutni kratkotrajni profit, a svakom glumcu je cilj da nosi repertoar i dobije stalno zaposlenje, a to je danas znatno teže nego u Jugoslaviji.

Nema Vas u popularnim TV serijama I filovima, razlog je…

Ne znam. Zavisi. Nešto sam odbila jer se u tome nisam pronašla, za nešto drugo me nisu ni zvali… posle Crvenog meseca gde sam imala veću ulogu, snimila sam po jedno malo pojavljivanje u dve serije, a jesenas smo snimili Sve na dlanu, koji će verovatno negde u februaru /martu krenuti sa emitovanjem. Tu imam jednu od glavnih uloga i baš nisam želela da je odbijem ili da me nekako promaši, osetila sam da ću se dobro osećati u koži te mlade žene koju tumačim, tako je na snimanju i bilo, a nadam se da će tako izgledati i gledaocima.

Kako je na Vas uticalo doba korone ?

Za svoje 34 godine bila sam svedok rata, bombardovanja, a zatim i pandemije. Očigledno sam ta generacija koja taman što se uljuljka da je sve dobro, nešto se dogodi. Tada nam je bilo najvažnije očuvati svoje zdravlje, i hvala Bogu u tome smo uspeli.

Sa ćerkom ste pokrenuli Jutjub kanal “ Ines Patkica” ,kolko Vam to pomaže da se odbranite od ovog vučjeg vremena?

Taj kanal je pokrenut u vreme karantina i najvećeg šoka koji su tada doživela deca, a to je prestanak kolektiva, policijski čas, i slično.. Smatrala sam da sam joj time pružila aktivnost i zanimaciju da snimamo i zabavljamo se učeći neke nove veštine, i time skrenemo misli sa situacije koja je tada bila globalno zabrinjavajuća. Povratkom u redovni tok života, kanal je prestao sa radom, ali stari snimci stoje i dalje.

Smatrate li da je danas teško iznositi javne stavove?

Ja to pokušavam kada je borba za prava životinja u pitanju, ali dok ne istupi neko mnogo popularniji i uticajniji i progovori na tu temu, neće se mnogo promeniti stvari. Svi nekako naviknemo na život u okviru naše zone komfora, i mislimo ako mi zažmurimo, ono što nam se ne dopada će nestati samo. A nije baš tako. Zato je važno o svemu govoriti i boriti se za svoja uverenja.

Imate li, pored glume, još neki izvor prihoda?

U vreme korone počela sam sa radom na Iskra Art brendu, tj na unikatnom crtanju, digitalnom uglavnom, koje bi se izradilo po narudžbi i posle štampalo na majici, posteru, cegeru.. To je sve započeto čisto iz moje večite ljubavi prema crtanju, bez ikakvog početnog ulaganja ili reklame, ali mi je lepo što malo - malo neko naruči nešto, a mnogi naručuju i po više puta, što znači da je Iskra Art došao do srca ljudi, a to mi je mnogo drago.

Da niste glumica, bili biste?

Ja stalno mislim da bih bila nešto drugo, balerina da nije bilo povrede noge, pozorišni reditelj da sam poslušala očev savet pri odabiru studija, lekar da sam nasledila majku i dedu, ilustrator da sledim svoj hobi, ali zapravo mislim da je baš bilo suđeno da budem glumica.

PicsArt_07-13-07.39.35 (1).png

Picsart_22-01-11_20-43-01-595.jpg

Picsart_22-01-11_12-05-20-629.jpg

 

Autor: Mario Badjuk
Foto: Privatna arhiva

Pratite nas na našemTELEGRAM kanalu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu