KRAGUJEVČKA PIJANISTKINJA ANTONINA TEA SALA : “ SVETSKA, A NAŠA - iKragujevac


Kultura
Pijanistkinja Antonina sa više od 200 najviših prizanja samo za portla ikragujevac:” Kragujevac vezujem ne samo za najranije detinjstvo , već i za kasnije momente i mesta koja za mene imaju određeni kulturno - Istorijski značaj “


Antonina Tea Sala rođena je 1986. godine u Kragujevcu, a klavir je počela da uči sa pet godina. Stekla je akademsko zvanje prvog stepena na Državnom konzervatoriju "Đuzepe Tartini" u Trstu, gde kasnije završava i specijalizaciju na odseku za klavir branivši sa uspehom disertaciju "Prisustvo i elaboracija motiva u pijanističkoj literaturi romantičara", pored predviđenog pijanističkog programa.

Slavoljub Radojević.jpg

Rođeni ste u Kragujevcu, koje naselje ili deo grada posebno volite ?

-Drago mi je da ste izrazili interesovanje kako za moj umetnički identitet, tako i za moju povezanost sa gradom u kome sam rođena. Svoje detinstvo provela sam na travnjaku, kraj bivšeg Doma Samoupravljača , a kasnije sam sa mojim prijateljima postepeno otkrivala i druge delove grada , kako smo odrastali, jer sam živela u centru do 17. godine.Svakako Kragujevac vezujem ne samo za najranije detinstvo već i za kasnije momente i mesta koja za mene imaju određeni kulturno-istorijski značaj:Milošev Konak, Šumarice, Prvu kragujevačku gimnaziju (na čijoj sceni smo stasavali), Biblioteku Vuk Karadžić, Narodni Muzej, dva jezera grada, od kojih poslednjih godina (posebno zbog rekreacije i inspiracije) posećujem upravo ono u naselju Bubanj. Kragujevac je neodvojiva celina sa okolnim mestima koja daju poseban šarm , draž i lepotu Šumadiji. Lipar je urezan po divnim zalascima Sunca, a za okolna sela vezujem anegdote iz detinjstva kada su nas slali na radne izlete u selo... Tu smo skupljali zlatice sa krompira, puni sebe jer nešto "bitno" radimo, nesvesni da je taj rad imao čisto edukativni karakter i da bi imanje bez nas potpuno neometano sprovelo sve očekivano...Moj drug i ja smo svejedno, vrlo ponosno vukli naše kofice sa bubama po ceo dan i pokazivali postignut rezultat svakom prolazniku...

Klavir ste počeli da svirate sa pet godina, nije li to previše rano za devojčicu?

-Tačnije prijemni za Muzičku školu u Kragujevcu sam položila sa pet godina i upisala prvi razred, što je tada bilo moguće uz posebnu dozvolu.Moj pravi početak vezan je za Centar za njegovanje tradicionalne kulture Abrašević u kome je bilo moguće pratiti časove muzike i baleta, pored drugih aktivnosti. Sećam se da su me primili u muzičku grupu negde oko četvrtog rođendana.
Bila sam najmlađi član pored ostalih drugara koji su imali većim delom osam godina. To je kako znate u tim godinama ozbiljna razlika. Tako sam ja razvijala svoj ritam i sluh, ali i maštu, uz ove za mene "osmogodišnje" džinove,..kako su meni tada delovali.Sećam se da sam se jako bojala i stalno stajala u uglu dok me prof. Svetlana Milivojević ne bi pozvala da se približim instrumentu bez straha i otpevam traženu pesmicu.Kasnije sam krenula sa redovnim školovanjem u klasi prof. Natalije Tomić.Dosta je ljudi iz škole u Kragujevcu uticalo na muzičko obrazovanje mojih kolega i mene, u oblasti repertoara za dva klavira posebno su se isticale sestre Račić, a 2003. sam maturirala u klasi prof. Sanje Pantović.Iste godine bila sam i član prioritetne grupe za talente Novosadskog Univerziteta i polaznik nulte godine studija u klasi prof. Svetlane Bogino, kod koje sam nastavila studije u Srbiji pre odlaska u Italiju.Kasnije počinje moj pravi uzlet ka muzičkoj pozornici i profesionalnom bavljenju muzikom ali ništa od toga ne bi bilo moguće bez gore navedene baze. Ona je bila temelj kuće koja i danas završava svoj krov, na čvrstim zidovima (Italiji i Evropi generalno) i dobrom temelju (Srbiji) koji je započet u Kragujevcu...Tokom godina odrastanja izuzetan uticaj na mene imali su profesori Jurij Kot i prof. Jokut Mihajlović, čije sam kurseve usavršavanja pratila.

Život Vas je odveo iz Kragujevca u Italiju? Gde ste nastavili život?

Provela sam gotovo 15 godina u Severnoj Italiji, u Trstu, kao student, specijalizant Državnog Konzervatorijuma, muzički izvođač, predavač, član kulturnih udruženja i kulturni menadžer.

Hektor Leka.jpg

Jeste li i ostali pri tome da identitet osobe čini maternji jezik?

Sigurno jedan značajan deo njegovog identiteta.

Čega ste se odricali da biste postigli svetsku slavu?

U nekim momentima gotovo svega.Svakome ko je ostvario svoje snove ne treba zavideti previše jer je podneo neke od žrtvi koje većina ljudi ne bi i ja ih razumem.Odricanja od zimovanja, letovanja, raspusta, izlazaka, momenata sa porodicom i dragim ljudima, kasnije su povremeno bile u opasnosti i neke od mojih veza, ako nije bilo dovoljno razumevanja za tu vrstu odricanja sa druge strane...
Tokom karijere osvojili ste više od 200 nagrada i priznanja, lepa brojka za tako mladu osobu, na koju ste posebno ponosni?
Kada sakupimo sve zahvalnice, pohvale, nagrade, od omladinskih do seniorskih, nagrađene projekte, počasna članstva, stipendije i slično, čovek je srećan i ponosan ali sve to je u drugom planu ako ne gori žar koji svakodnevno treba da se raspaljuje u odnosu prema muzici...
Ako bih navela dosadašnju krunu mog muzičkog iskustva izdvojila bih nagrade u kategorijama koncertista (Firenca i Vicenca), prvu nagradu na Evropskom takmičenju u Torinu, pored stipendije za visoko usavršavanje Švajcarske Banke BSI i čast da sam bila odabraba za saradnika Umetničke direkcije Državne Opere u Trstu.

Imate li vremena da pogledate muzičku scenu rodnog grada?

Imam i imaću posebno u predstojećem periodu...

Zbog čega ste se odlučili da održite koncert koji je posvećen žrtvama Kragujevačkog oktobra 2020.godine?

Kao izvođači potpuno smo slobodni da negujemo kulturu sećanja kako grada tako i naše zemlje.

Da li je repertoar koji ste odabrali vezan za temu tragičnih događaja iz oktobra 1941. godine?

Projekat je bio vezan putem emocionalnog sadržaja samih klavirskih dela i simbolikom određenih naslova, a putem stihova Zorana Bognara u momentu prelaza sa jednog dela na drugo i direktno "rečima". Veče je bilo sintaza vrhunskih dela klavirske literature i dubokih poniranja u srž ljudske prirode u drami, kako same muzike tako i poezije.

Luka Desardo.jpg

Šta je vaša misija sada i ubuduće, kao već zrelog umetnika?

Da nastavim put do duhovnog vaznesenja jedne davno trasirane staze...

Osnivač ste Srpske kulturne omladine i međunarodnog muzičkog udruženja „Mocart" u Trstu. Pomažete li mladim umetnicima iz Srbije da pronađu svoje mesto u Italiji?

Svako mora lično pronaći svoj put kroz muziku i umetnički izraz, pre otvaranja publici, a kako kolege tako i ja bili smo na raspolaganju za svaku vrstu podrške i kontakata, u našoj oblasti na samoj teritoriji.

Kada ste poslednji put bili u rodnom gradu?

Trenutno pišem iz Kragujevca i kako sam navela planiram da u njemu provedem određeno vreme...
Čuvena Mira Adanja Polak snimila je emisiju o vama, time smo vise počastvovani što ste sagovornik našeg portal, kakav je vaš odnos prema medijima?
Iako ne deluje, prilično sam introvertna i slabo se hvalim svojim uspesima, do te mere da mi neki bliski ljudi zameraju što su o pojedinim bitnim rezultatima morali da saznaju iz medija ili od mojih kolega.Ja sam vaspitana da je skromnost vrlina i priznajem dosta sam puta upravo tu skromnost i duboku stidljivost platila u životu,(promenili se dosta toga od perioda buba zlatica :-) ),svako treba da bude "ono što jeste" u datom trenutku međutim bez straha od cvetanja svoje duše.

Šta planirate u 2022. godini?

Dosta toga ali kakvo bi iznenađenje bilo ako Vam saopštim sada?
Biću slobodna da Vas obavestim dovoljno unapred tako da Vaši čitaoci budu u mogućnosti da proprate događaj...
Hvala na dragocenim pitanjima i topao i srdačan pozdrav Kragujevčanima, koji ostaju zauvek moja draga i verna publika...

 

Autor: Mario Badjuk
Foto: Privatna arhiva , Slavoljub Radojević , Hektor Leka , Luka Desardo

Pratite nas na našemTELEGRAM kanalu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu