Ranko i Ana došli su u Šumadiju kao izbeglice iz Oluje sa samo 20 maraka u džepu i sa dvoje male dece - iKragujevac


Vesti

Ranko i Ana Đaković 1995. godine došli u koloni kao izbeglice iz Oluje sa samo 20 maraka u džepu, u šumadijsko selo Vlakča kraj Kragujevca.

Sa dvoje male dece i sa samo 20 maraka u džepu otpočeli su novi život u Srbiji baveći se poljoprivredom, ali već 23 godine obrađuju zemljište pod zakupom.

Ranko i Ana Đaković došli su u Šumadiju u selo Vlakča kod Kragujevca kao izbeglice iz Oluje sa samo 20 maraka u džepu i sa dvoje male dece. Rodom su iz sela Gornja Bačuga sa područja Banije i kao i u Hrvatskoj u Šumadiji su počeli da se bave poljoprivredom od koje i danas žive. Već 23 godine obrađuju 6 hektara pod zakupom, od čega hektar i 20 ari odlazi na kukuruz i pasulj.

Ana Đaković, poljoprivrednica kaže: "Sve je počelo tako što smo došli ovde i jednostavno smo morali da se bavimo poljoprivrednom, odnosno onim što smo do sada znali. Poljoprivreda nam donosi jedini prihod od kojeg živimo i radimo zemlju pod zakup. Pasulj je ove godine odlično rodio, on već lomi kukuruz koliko je rodio. Kiše su stalno padale i zaista je odlično rodio u odnosu na prošlu godinu koja je bila sušna. Gaji se lako ali se mora kopati stalno, nema prskanja kod njega, samo ga okopavamo. Kada posejemo kukuruz onda ja idem u svaku vrstu i tu sejem i pasulj, čekamo branje, a već sada je počeo da zri".

"Ja uzimam zemlju pod zakup. To je evro po aru i pravo da vam kažem nešto plaćam u evrima a nešto u jagnjićima i tako se snalazimo kako kome odgovara. Kukuruz je ove godine rodio kao što do sada nikada nije. Moraću izgleda da proširujem na imanju kapacitete kako bi imao gde da ga stavim jer je poneo maksimalan rod. Kukuruz radim za moje potrebe, sa njim hranim, jagnjiće, kokoške, piliće, svinje... Imam čekićar kojim meljem tako što krupnije sameljem jarmu i samo malo dodam koncentrata i napravim takvu smešu da jagnjići budu što mi kažemo prva liga", ističe Ranko Đaković, poljoprivrednik.

Pored poljoprivredne proizvodnje Đakovićima je osnovno zanimanje ovčarstvo. Sa jagnjićima imaju četrdeset ovaca, od kojih je 18 umatičeno. Redovno koriste subvencije u iznosu od 7 000 dinara po grlu.

"Čujem da će možda sledeće godine uslov za dobijanje subvencija biti 30 komada ovaca. E sada ne znam da li će to stvarno da bude tako. Ove godine sam i prvi put registrovao ovce i sada kada se pogleda ispunjavam i te uslove ali meni to iskreno i ne odgovara da moram da povećavam broj kako bih dobio subvencije jer me teraju da radim ono što meni ne odgovara jer mi je to mnogo umatičenih ovaca. Ne puštam jagnjiće na travu, jedu lucerku, detelinu, mešam jarmu i pravim je od kukuruza i ječma. U Hrvatskoj nisam držao ovce, tamo smo držali krave i svinje i tamo nije imalo kuće da nije imalo po osam do deset krava jer je tamo bio ogroman stočni fond", kaže Ranko.

Nakon četiri godine od dolaska Đakovići konačno kupuju kuću i imanje zaradom od nadnica i započinju ozbiljniju proizvodnju. Najviše zakupljenog zemljišta odlazi na livade jer seno koriste u ishrani domaćih životinja na imanju, ali i dan danas sve rade ručno pa se u njihovom dvorištu nalazi čak 11 stogova sena.

Ana napominje: "Mnogo je seno kvalitetno jer ga mi ručno radimo, tu nema niti prašine niti bilo kakvog otpada od njive i mnogo je zdravo i dobro za stoku. U suštino od svega sada ovoga nama je najpotrebnija balajirka za seno jer ja stvarno imam problem sa kičmom i mnogo mi je teško da kao žena da to seno radim na ovaj način ručno."

Od ove godine Đakovići su posadili i bundeve, odnosno bele duleke i kako sami kažu vole da probaju i sa gajenjem biljaka koje nisu sadili do sada. Ovi vredni ljudi uspeli su da stvore svojoj porodici novi život u Srbiji baveći se poljoprivredom.

(RTV)

Pratite nas na našemTELEGRAM kanalu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu