MIROSLAV PETRAŠINOVIĆ, predsednik Skupštine grada Kragujevca za portal IKRAGUJEVAC : „ Moj utisak je da je predsednik Vučić od 2020. godine stavio Kragujevac na prvo mesto kada su u pitanju infrastrukturni projekti” - iKragujevac


Vesti
Miroslav Petrašinović je predsednik Skupštine grada Kragujevca od 2016. godine i trenutno obavlja drugi mandat na toj funkciji. U zvaničnoj biografiji stoji da je član Srpske napredne stranke od osnivanja 2008. godine, kao i da je 2015. izabran za potpredsednika Gradskog odbora u Kragujevcu, a na toj funkciji je i danas.


Možete li nam opisati jedan svoj radni dan?
*Ukartko buđenje u 5.40 časova, jutarnji “rituali”, kafa sa suprogom, buđenje ćerke za vrtić, razgovari sa njom i planiranje šta ćemo da radimo posle vrtića. Posle kreću poslovne obaveze, sastanci sa saradnicima, prijemi, službena putovanja, stranačke obaveze, na “poluvremenu” tih aktivnosti odlazak do vrtića, ručak i kratki predah kući, pa nastavak sa izvršavanjem onoga što je planirano za taj dan, i na kraju povratak, odmor i druženje sa prijateljima.

Kako izgleda rad sa aktuelnim gradonačelnikom Nikolom Dašićem I novim sazivom gradske vlasti?
*Vrlo dobro. Gradonačelnik Dašić je u saradnji je vrlo praktičan, što bi naš narod rekao “uvek znate na čemu ste” kada se dogovarate sa njim, I znate da će ono što obeća biti ispoštovano.

dasicpetrasinovic.jpg

Kao Predsednik Skupštine grada Kragujevca , sa kojim problemima se najčešće suočavate?
*Najčeći problem i najveća želja mi je potpuna rekonstrukcija skupštinske sale. Verujem da ću ove godine imati više sreće kada je rešavanje ovog problema u pitanju. Grad Kragujevac zaslužuje da ima skupštinsku salu dostojnu stare srpske prestonice.

Od osnivanja SNS - a aktivni ste član, šta Vas je privuklo politici predsednika Srbije Aleksandra Vučića?
*Veliki trud, energija i posvećenost koju predsednik ulaže u sve što radi. A najviše način na koji vodi spoljnu politiku, gde je uspeo da ojača i dodatno unapredi odnose koje imamo sa našim tradicionalnim saveznicima Rusijom i Kinom. Da izgradi odnose na novim osnovama, osnovama uvažavanja i poštovanja stavova koje zastupa kao predsednik Srbije sa Nemačkom, SAD i Francuskom. Zato što od Srbije pravi zemlju pobednika, koja slavi svoje pobede, koja više ne žali za onim šta je bila u prošlosti, koja sada sanja i radi na tome da opet bude jaka, da bude lider ovog dela Evrope u svakom smislu, vojnom, industrijskom, finansijskom, naučnom, medicinskom, obrazovnom.

Kragujevac je, od strane predsednika Vučića, prepoznat kao mesto koje će potpuno zaživeti I biti jedan od glavnih prioriteta predsednika. Koji projekti su, za građane Kragujevca, najbitniji?
*Moj utisak je da je predsednik Vučić od 2020. godine stavio Kragujevac na prvo mesto kada su u pitanju infrastrukturni projkti i uopšte pažnja koju sada poklanja Kragujevcu. Njavažniji projketi koji ne bi bili mogući da predsednik nije stao iza njih kao što su gasifikacije Energetike, prelezak naše Energetike sa uglja na gas, Severna obilaznica, Data Centar, nastavak izgradnje Centra izvrsnosti – centra matičnih ćelija, palata pravde…

Čini nam se da ste stalno na terenu, kao I svi gradski većnici, sagledavate li tako bolje probleme grada?
*Trudim se da što više budem na terenu, da posećujem sednice Saveta građana MZ, da razgovaram sa ljudima da čujem njihove probleme, vrlo često čujem i neke dobre ideje i savete.

Ljudi sigurno vise veruju kada sa Vama lično popričaju, imate li I dalje dan namenjen razgovoru sa stanovnicima Kragujevca? 
*Da, obično je to četvrtak ali kada to obaveze zahtevaju, sa svojim saradnicima dogovorim da to bude neki drugi dan u toku nedelje.

Bliže nam se aprilski izbori, ima li bojazni da neko može da ugrozi SNS?
*Protivnik nam je poznat, znamo sa kojom silom će udariti ne na SNS, nego na samostalnu i jaku Srbiju, žalosno je što gotovo sve opozicione partije su marionete stranih centara moći kojima ne odgovara politika samostalne i jake Srbije. Najjači adut SNS-a je predsednik Vučić i zato će najjači udar ići na njega, on je stub koji drži jedinstvom i SNS i Srbiju. Kod ovih izbora nije pitanje da li će neko ugroziti SNS, kod ovih izbora je pitanje da li ćemo im dozvoliti da ugroze Srbiju, da ugroze ono što su predsednik i SNS gradili prethodnih deset godina.

vucicpetrasinoivc.jpg

Pandemija je dosta promenila globalnu sliku sveta, pa I Srbije, koliko ste zadovoljni merama I ponašanjem naših sugrađana?
*Odlično su reagovali i građani i država. Mi Kragujevčani smo bili najdisciplinovaniji kada su u pitanju veći gradovi i poštovanje preventivnih mera. Imali smo u dovoljnim količinama sve potrebne lekove, najstariji su vitamine dobijali na kućnu adrsu. Dovoljan broj bolničkih ležaja i respiratora, dve nove kovid bolnice, dostupnost vakcina svih prozvođača i ono što je najvažnije veliki broj lekara i medicinskih sestara koji su pružali pomoć našim građanima.

Mladi su najveći oponenti vlasti, a kada je odlučeno da dobiju 200 evra, prvi su pohitali ka bankama, kako na to gledate?
*Kao na normalnu pojavu. Svako voli kada dobije neki poklon. Jedan deo njih će podići taj novac i nastaviti da kritikuje politiku predsednika iz iracionalnih razloga, a pri tome retko da možete da nađete nekog od njih koji će Vam reći šta konkretno zamera politici koju vodi predsednik Vučić

Po Vašem mišljenju, postoji li ozbiljna opozicija koja može da, kao ističu, približe Srbiju Evropi?
*Ja ne vidim ozbiljnu opozicionu političku opciju u Srbiji. Niko brže od predsednika Vučića i SNS ne može da uvede Srbiju u porodicu evropskih naroda. Doneli smo čitav set proevropskih zakona, realizovali velike infrastruktrukturne projekte, imali najbolji odgovor na pandemiju izazvanu kovidom 19. Po svim parametrima naša zemlja zaslužuje da bude član EU ali mislim da kada budemo ispunili i poslednji formalni uslov da bismo postali članica EU “nekome” iz Unije će smetati što ne prizajemo tzv Kosovo kao nezavisnu državu, što Ruskoj federaciji ne uvodimo sankcije i što iz godine u godinu imamo sve bolje odnose sa Narodnom republikom Kinom. Bilo kako bilo, mi moramo da nastavimo put ka članstvu u EU, da se menjamo, reformišemo naš sistem, ne zbog članstva u nekoj organizaciji nego zbog nas samih da bismo kao društvo, kao država, mogli da budemo ravnopravni sa Francuskom, Španijom, Poljskom, Mađarskom kao članicama EU.

Postoji svetlo na kraju tunela kada je u pitanju ulazak Srbije u EU?
*Sve što radimo na polju članstva treba da radimo zbog sebe , a ne zbog toga da nam neko kao priznanje da “potvrdu” da smo postali član jedne organizacije koja se zove Evropska unija. Na našoj zemlji je da otvora poglavlja , i kao što sam rekao u prethodnom pitanju, da se menjamo i reformišemo, nezavisno od toga da li će političari Unije reći da postajemo članica unije za godinu dana, tri godine ili kad god. Ne želimo mi da nam zemlja postane bolja zbog tamo nekih evropskih političara nego zbog nas samih.

Ko je Miroslav Petrašinović kada napusti zgradu opštine?
Miličin otac i Mirjanin suprug , iako nekada kao i većina muškarca zaboravim da to stavim na prvo mesto jer smatram da se to po nekom nepisanom pravilu podrazumeva i da to iz tog razloga ne treba spominjati, upravo je to ono što je najbitnije, dve najbitnije “funkcije”. Sebe vidim kao skromnog čoveka, skromnih potreba, odanog prijatelja, ranoranioca, stalno u nekom pokretu, koji ne podnosi statičnost, i kao najveću manu- večitog kritizera prvo prema sebi pa onda i prema svojim saradnicima, prijateljima, koji uvek prvo traži ono što ne valja, što nije dobro pa tek onda gleda ono što je dobro.

petrasinovici.jpg

Koliko Vam znači podrška porodice, kako popunjavate slobodno vreme?
*Stabilna porodica temelj je uspeha. Kada je temelj , dobar lako je zidati kulu. Kroz proces školovanja taj temelj činili su moji roditelji, da pruže podršku i razumevanje i onda kada ne postižete dobre rezultate, da veruju u mene i moje snove koji su tada delovali devet hiljada milja daleko. Od trenutka kada sam se oženio, podršku sam tražio i nalazim je u supruzi i ćerki. Nekada nisam verovao kada pojedini roditelji pričaju da kada dođu kući i zagrle dete tada zaborave na posao i sve poslovne probleme, kada sam postao otac a naročito od trenutka kada je ćerka počela da govori shvatio sam da je to moguće.

Aktivni ste I na polju karatea, je li to ventil od svakodnevnih obaveza?
Nije u pitanju karate, u pitanju je džijudžicu borilačka veština. Nekada sam više bio prisutan na tatamiju (podloga na kojoj treniramo) sada je to dosta ređe , jer odlazak na treninge diktiraju druge obaveze. Svakako da gledam da obaveze isprogramiram tako da bar jedan dan u nedelji budem na tatamiju. Džijudžicu treniram od 2006. godine i znači mi kada odem na trening, vidim stare prijatelje sa kojijma vežbam petanest godina. Trenirajući ovu veštiniu , stekao sam puno iskustva koje sam mogao da primenim u poslu kojim se bavim, pri tome naravno ne mislim na ono što svima sada prvo pada na pamet - da nekom napadaču slomim ruku, mislim na samokontrolu, odsustvo panične reakcije u kriznim trenucima, koncentraciju i usredsređenost koja se naročito vežba kod izvođenja tamešivarija. Sve ove godine vežbajući imao sam odličnog senseja, a dodao bih i mentora, jer pored znanja koja je na nas prenosio kada je u pitanju ova borilačka veština, usađivao nam je i načela koja možete primeniti u bilo kojoj oblasti života, da sve što radite u životu treba raditi sa sto posto svojih kapaciteta bez obzira da li je to zabava, posao ili trening, da kada krenete u realizaciju onoga što se naumili nema odustajanja….

Znamo da volite da čitate, možete li nam preporučiti naslov koji je, u poslednje vreme , na Vas ostavio najjači utisak?
*Puno zanimljivih naslova je u poslednjih par meseci prošlo kroz moje ruke. Robet Haris , trilogija o Ciceronu, Džordž Orvel “Životinjska farma”, Dejan Mihailović “Podvizi i stradanja grofa od Takova”, knjiga našeg Kragujevčanina Marija Badjuka “Čudni ljudi”. Praznične dane ću iskoristiti da pročitam knjigu još jednog našeg Kragujevčanina Nenada Stankovića “Đevđir”. A najjači utisak na mene je ostavila knjiga Šimona Peresa “Ovde nema mesta za male snove”. Naslov ovog dela mi je prva misao kada pomislim na Kragujevac, kada pomislim na Srbiju danas i kada se setim kako je izgledala pre deset godina. Ova knjiga me je inspirisala u smislu da šansa leži i u neuspesima i da “odluka može biti ispravna čak i kada dovede do neuspeha”.

Autor: Mario Badjuk
Foto: Privatna arhiva

Pratite nas na našemTELEGRAM kanalu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu