Kragujevčanka Slavica Božović možda je poslednja Šumadinka koja ručno izrađuje i veze muške i ženske jeleke – narodne nošnje.
U tom poslu, koji je i njen hobi, već je četiri decenije. Abadžijski zanat učila je na obuci četiri meseca po četiri sata dnevno, i još pune dve godine sama kroz intenzivni rad. To je možda i razlog što mladi neće ovo da rade. I da hoće, pitanje je ima li ko još da ih nauči. Starijih majstora ovog zanata, naime, više nema.
Slavica se u abadžijskom zanatu, koji su nekada radili samo muškarci, našla udajom u čuvenu kragujevačku opančarsku porodicu. Ova Kragujevčanka radi ženske jeleke, koji se šiju mahom od somota, u bordo, teget i zelenoj boji. Ženski jeleci vezu se uvek srmom. Takođe izrađuje i ženski libade – kraći sako, dužine do slobodnih rebara, čiji su rukavi pri dnu širi, zvonasti. Ovo je deo gradske nošnje. Takođe je vezen, a šiven je od somota.
Slavica radi i muške fermene, odnosno prsluke. Oni se šiju od čoje teget, zelene i braon boje, i vezu gajtanom mahom u crnoj boji. Fermen po ivicama – gde se kopča, pri dnu i oko rukava, ima izvezene nizove gajdana. Na nekim fermenima su dva reda gajtana, na nekima čak 10.