Percepcija da se u Srbiji porobljavaju moldavske i ukrajinske prostituke te rumunski nadničari ne može biti dalje od istine: žrtve trgovine ljudima u proteklih 10 godina su u 90 odsto slučajeva naši državljani.
Poslednjih 10 godina uglavnom imamo internu trgovinu ljudima - u 90 odsto slučajeva to su naši ljudi. Dakle, to se ne dešava tamo negde, tamo nekim ljudima - nego nama, ovde u Srbiji
Zabluda je, takođe, i da su žrtve isključivo siromašne i niskoobrazovane žene i devojke.
Ne može se napraviti jedan univerzalni profil žrtve. Ima i visokoobrazovanih i gotovo nepismenih; ima i izrazito siromašnih, ali i imućnijih; ima i maloletnica i žena, ali i muškaraca koji su prinuđeni na radnu eksploataciju
Profil "trgovca"
Trgovci su takođe različiti i više se gotovo i ne oslanjaju na fizičku silu u porobljavanju žrtava. Žrtve se uglavnom vrbuju tako što trgovac sazna sve o njima, ucenjuje ih, drži ih u strahu, preti njihovim porodicama, napravi pornografske snimke i preti da će ih objaviti.
Postojao je jedan slučaj u kom je muškarac-trgovac bio teolog! Ipak, može se zaključiti da se uglavnom radi o muškarcima, pojedincima, ili dvojici-trojici koji rade zajedno. Gotovo uvek radi se osobama bliskim žrtvi. Muškarci dominiraju, ali ima i žena. One su, doduše, mnogo češće u ulozi saučesnika, a posebno je paradoksalna situacija u kojoj se za trgovinu okrivi žena, koja je u drugom slučaju i sama žrtva kriminalaca.