Iguman manastira Denkovac nadomak Kragujevca priprema sušenu tunu: u ovom manastiru nastaju jedinstvene posne delicije
17
Uto, Mar

Vesti

U manastiru Denkovac, smeštenom u selu Velike Pčelice nadomak Kragujevca, post se ne doživljava samo kao pitanje ishrane, već pre svega kao put ka duhovnom preispitivanju i unutrašnjem miru. Iguman Onufrije, poznat i kao autor kulinarskih knjiga „Svetogorski kuvar“ i „Posni kuvar“, kroz lični primer i svoje recepte pokazuje da posna trpeza može biti bogata, raznovrsna i inspirativna.

Manastir Denkovac, zaklonjen brdima duž doline reke Dulenke, prema narodnom predanju potiče iz XIV veka. Iguman Onufrije podseća na legendu o njegovom nastanku, koja govori o tri sestre – Deni, Sari i Rali – koje su nakon Kosovskog boja, deleći očevinu, podigle tri manastira na prostoru današnjih Velikih Pčelica. Tako su, prema predanju, nastali Denkovac, Sarinac i Raletinac, jedinstven primer duhovnog nasleđa na teritoriji jednog sela.

Posebnu pažnju vernika i posetilaca privlači sušena tuna koju iguman Onufrije priprema u manastiru. Ovaj posni specijalitet najveću potražnju ima tokom velikih postova i u vreme krsnih slava, a po izgledu i ukusu često se poredi sa sušenom pečenicom. Proces pripreme zahteva strpljenje i preciznost – od pažljivog odabira filetirane ribe, preko začinske mešavine koju monasi sami prave, do sušenja na bukovom drvetu uz dodatak suve šljive. Sušenje traje oko nedelju dana, dok su se nekada, u ranijim manastirima, pojedini komadi sušili i mesecima.

Pored praktičnog rada u manastiru, iguman Onufrije svoje iskustvo pretočio je i u pisanu reč. „Svetogorski kuvar“ donosi recepte i priče sa Atosa i iz Hilandara, dok „Posni kuvar“ sadrži bogatu zbirku jela iz srpskih manastira, ali i recepte koje su monasi prikupljali od stanovnika okolnih sela. Na taj način sačuvano je kulinarsko nasleđe koje svedoči o uticaju različitih kultura na balkansku posnu kuhinju.

Ipak, iguman ističe da hrana nije suština posta. Prema njegovim rečima, uzdržavanje od mrsne hrane samo je sporedan deo, dok je pravi smisao posta u duhovnom životu, miru sa bližnjima i radu na sopstvenim mislima i postupcima. Kako naglašava, uzaludno je ne jesti ako čovek nosi ljutnju, ne razgovara sa porodicom ili vređa druge. Upravo zato smatra da današnje obilje posne hrane uklanja izgovore i poziva vernike da post dožive dublje i svestranije.

Primer manastira Denkovac pokazuje da posna jela mogu biti maštovita i ukusna, ali i da post, iznad svega, ostaje vreme duhovnog rasta i povratka suštinskim vrednostima.

Pratite nas na našemTELEGRAM kanalu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu