Grad Kragujevac je odlukom kneza Miloša Obrenovića pre dva veka na Đurđevdan, u manastiru Vraćevšnica, proglašen za prvu prestonicu moderne Srbije. Miloš je odmah posle toga u gradu napravio svoj dvorski konak kao i opšte-narodni sud. Ali ovaj grad po mnogo čemu možemo nazvati prvim u Srbiji.
Tako je u ovom gradu nastao prvi orkestar „Knjaževsko–srpska banda” koji predstavljala početak muzičke umetnosti. Svirali su na svečanostima i svuda gde bi se knez pojavio, a pre toga u Srbiji se svirala samo narodna muzika.
U Kragujevcu je osnovana i jedna od najstarijih gimnazija u Srbiji 1833. godine a kasnije su počele i da se štampaju Novine serbske, čiji je urednik bio Dimitrije Davidović.
Prvi Knjaževsko-srpski teatar na čelu sa upravnikom Joakimom Vujićem je otvoren 1835. godine. Iste godine počinje da radi i prva apoteka, a godinu dana kasnije i vojna bolnica.
Preteča Visoke škole i Beogradskog univerziteta je Licej nastao 1838. godine, a uz Licej je osnovana i biblioteka.
Kragujevac je 1841. godine prestao da bude glavni grad a za prestonicu je proglašen Beograd. Ipak, razvoj je nastavljen a i dalje je ostao veoma važan.
Tako je zbog uzavrele situacije u Evropi, 1851. godine Topolivnica iz Beograda preseljena u Kragujevac. Marta 1854. je osnovana i Zanatlijska škola pri Topolivnici.
U toj fabrici konstruisana je i prva avionska bomba za potrebe Crnogorske vojske prilikom opsade Skadra. Fabrika je radila do oktobra 1915. godine, kada razorena nakon pada Kragujevca.
Tokom napada na Srbiju 1914. godine u Kragujevcu se nalazila Vrhovna komanda.
Zanimljivo je da je Kragujevac ime dobio po ptici kraguje, koja se u srednjem veku koristila za lov, a koja je naseljavala šume u Lepeničkoj oblasti. Postoji i teorija da ime grada potiče od muškog imena Kraguj, ali je ono bilo veoma retko.
Između dva svetska rata u gradu je radila i Prva jugoslovenska ovlašćena fabrika za proizvodnju povrća, voća i mesa, fabrika pekmeza, buradi i bombona Svetozara Stefanovića, fabrika kože, Prva kragujevačka fabrika kesa Milana Golubovića, fabrika leda i soda–vode Sekule Kneževića (1930), fabrika leda Koste Mišića (1934), Mehanička tkačnica Dušana M. Stojanovića (1936) i dr.
Inače, grad je poznati i po jednom od najkrvavijih osveta nacističke Nemačke kada je za tri dana ubijeno oko 3.000 civila.
Radilo se o odmazdi Nemaca za 10 ubijenih i 26 ranjenih vojnika, a među ubijenima je bilo i 300 kragujevačkih učenika i 15 dece starosti između 8 i 15 godina.