Grad na Lepenici danas obeležava svoj dan, podsećajući se važnog datuma iz 1818. godine kada je, na Đurđevdan, u manastiru Vraćevšnica, na predlog kneza Miloša Obrenovića, proglašen za prestonicu tada oslobodilačke Srbije.
Iako je u to vreme bio mala turska varošica sa svega 193 kuće i manje od 400 poreskih glava, Kragujevac je zahvaljujući svom geografskom položaju, postao simbol političkog i administrativnog uzdizanja nove srpske države. Udaljen od glavnih turskih garnizona i okružen homogenim srpskim stanovništvom, grad je Milošu Obrenoviću pružao sigurnost i stratešku prednost.
Knez je svoju odluku temeljio ne samo na geografiji, već i na ličnim vezama koje je imao u ovom kraju. Grad je bio idealna tačka iz koje je mogao da upravlja svim srpskim nahijama, a planina Rudnik, blizu koje je izbio Drugi srpski ustanak, davala je dodatnu simboličku snagu njegovom izboru.
Od trenutka kada je Kragujevac postao prestonica, grad je počeo da se menja. Turska kasaba ustupila je mesto savremenom trgovačkom i administrativnom centru. Miloš je lično upravljao urbanističkim planiranjem – rezidencijalna zona s njegovim konacima i crkvom podignutom 1818. godine izdvojena je od poslovne zone gde su se nastanjivali zanatlije, trgovci, činovnici i vojska.
„Miloš je bio vizionar, prvi naš pravi urbanista“, kaže istoričarka Dragana P., podsećajući da su upravo u Kragujevcu nikle prve institucije moderne Srbije – sudovi, škola, kasnije i prvi parlament.
Pre nego što je odluka o prestonici postala zvanična, knez se dvoumio između više mesta – u opticaju su bili i Požarevac i Kostolac. Ipak, jedno pismo njegovog sekretara Dimitrija Đorđevića iz jula 1817. godine otkriva da je konačna odluka pala u korist Kragujevca, gde su tada već počeli radovi na podizanju kneževog konaka.
Danas, više od dva veka kasnije, Kragujevac se ponosno seća svog prestoničkog nasleđa. Dan grada obeležava se nizom kulturnih i istorijskih manifestacija, kao podsetnik na vreme kada je upravo ovde počela izgradnja temelja moderne srpske države.