Istraživanja su pokazala da od raka kože češće umiru žene.
Sunčanje je opasnije nego što mislimo, pa mnogi ne shvataju ozbiljno stalna upozorenja doktora da se ne izlažu suncu u vremenu od 10 do 17 časova kada je štetnost UV zračenja najjača.
I dok mnogi pokušavaju da dobiju bronzanu boju, veliki broj njih, nažalost, "zaradi" opekotine i trpi posledice koje sa sobom nosi crvena boja kože.
Da upozorenja doktora nisu bezazlena, pokazuje i britansko istraživanje koje je otkrilo da rak kože uzrokuje više smrtnih slučajeva od prometnih nesreća, a stopa smrtnosti veća je kod žena.
Mnoge žene pribegavaju brzom rešenju – sunčanju u solarijumu. Zbog nedovoljne informisanosti ili prevelike želje za preplanulim tenom, žene se za leto neretko pripremaju upravo u solarijumu.
Rezultati istraživanja pokazali su da od raka kože češće umiru žene koje se sunčaju u solarijumu.
Postoje tri vrste UV zračenja, to su UVA, UVB i UVC.
Najopasnije je UVC zračenje. Ono ima najveću energiju i smrtonosno je, ali njemu dugujemo zahvalnost što uopšte postojimo. Ovo verovatno zvuči paradoksalno, ali Zemlja nije uvek bila kakva je danas. Danas ovo zračenje uopšte ne stiže do nas (srećom, jer bi inače ubilo sve živo na planeti) već se apsorbuje u atmosferi. Nekada davno, u vreme nastanka Zemlje, UVC zračenje je bez većih problema stizalo do površine planete. Sastav atmosfere razlikovao se od današnjeg – nije bilo ozona, taj gasoviti štit je tek trebalo da nastane. Na svom putu kroz atmosferu zraci su pogađali molekule kiseonika, razbijali ih i stvarali parove atome kiseonika. Ovi slobodni atomi vezivali su se za druge molekule kiseonika i tako je nastajao ozon. Vremenom, nastalo je dovoljno ozona. Kako je broj molekula ozona rastao UVC zraci su sve češće pogađali te molekule i njih razbijali. Razbijeni molekuli su se opet spajali i ponovo stvarali ozon. Ovaj proces se stalno ponavljao, ozon je nastajao i nestajao. Vreme je prolazilo broj molekula je bivao sve veći i veći, u jednom trenutku uspostavila se ravnoteža, isti broj molekula je nastajao i nestajao, nastao je ozonski omotač. Ozonski omotač je sada apsorbovao celokupno UVC zračenje i počeo je da štiti zemlju od svih štetnih zraka iz svemira. Isti ovaj proces odigrava se i dan danas, UVC zračenje stalno bombarduje ozonski sloj i na taj način doprinosi prirodnom obnavljaju ovog važnog štita.