Četvoročlana porodica u Kragujevcu, u kojoj svaki član bar jednom dnevno trgovcima ostavi dva dinara, kada bi uzimali kusur i stavljali ga u kasu bila bi bogatija za oko 3.000 dinara.
Svaki dolazak u prodavnicu, pekaru ili pred kiosk praćen je sličnom situacijom. Za račun koji nije okrugao trgovci nam, ponekad uz izvinjenje a ponekad bahato, kažu - "nemam sitno". Tako nam najčešće uzmu od jednog do četiri dinara.
Druga situacija je nešto drugačiji, ali ishod je isti. Ljubazan trgovac pruža nam gomilu kovanica, a mi mu, uz osmeh i odmahivanje rukom, kažemo "U redu je".
U tom trenutku sitniš deluje smešno, ali ne razmišljate da, ako četiri člana jedne porodice bar jednom dnevno ostave u prodavnici bar po dva dinara, na kraju godine gube 3.000 dinara.
Vlasnici kragujevačkih prodavnica tvrde da u kasama ostavljaju oko 1.000 dinara u kovanicama.