Među visoko obrazovanim građanima najduže na posao čekaju lekari opšte medicine, stomatolozi, ali i stručnjaci poput organizatora automatske obrade podataka, koji na prvo zaposlenje prosečno čekaju i duže od šest godina.
Profesor fizičke kulture prosečno na birou rada provede 2 godine i četiri meseca, i ovo zanimanje je prvo na listi onih koji se na evidenciji nezaposlenih najduže zadrže, kada su oni sa univerzitetskom diplomom u pitanju. Ipak, ovo zanimanje nije jedino sa priličnim "stažom" na birou rada.
S obzirom na to da veliki broj visoko obrazovanih mladih ljudi ne može da pronađe posao u struci, a na isti čekaju godinama, statistički podaci pokazuju da nije stvar uvek individualnog zalaganja, već da su pojedina zanimanja osuđena na višegodišnje čekanje.
Odmah iza profesora fizičke kulture, šampioni u čekanju posla su i profesori razredne nastave (prosek na birou: 2 godine) Na listi se dalje nižu diplomirani pravnici i ekonomisti, što je donekle i logično, jer poslednjih godina vlada ogromno interesovanje za ove fakultete. Na ovim fakultetima je i mnogo veći broj upisanih studenata iz godine u godinu, u odnosu na druge fakultete. Oni, zajedno sa diplomiranim menadžerima na birou provedu u proseku 26 meseci.
Više od dve godine na birou čekaju i oni sa masterom iz arhitekture (iako je ovo jedan od najskupljih fakulteta u zemlji) ali i stomatolozi. Na neslavnoj listi NSZ su i doktori medicine, za čije školovanje je, priznaju svi, "potrebno najviše znoja".
Kada su u pitanju više škole, situacija je gotovo ista. Pored mašinaca i komercijalista, na listi su i vaspitači.
Sa završenom višom školom i fakultetom najtraženiji su inženjeri elektrotehnike, IT stručnjaci, inženjeri elektronike, mašinstva i građevine sa odgovarajućim licencama, matematičari, nastavnici stranih jezika, lekari s odgovarajućim specijalizacijama (anesteziolozi, kardiolozi, oftalmolozi, ginekolozi...), farmaceuti, stručnjaci za finansije, odnosno računovođe.