Reformom penzijsko-invalidskog sistema moglo bi da bude obuhvaćeno i vraćanje imovine PIO fondu i profesionalizacija njegovog menadžmenta kako bi se rasteretio državni budžet i stvorio finansijski održiv sistem u Srbiji, ukazali su predstavnici Radne grupe za restrukturiranje PIO fonda.
U tu imovinu spadaju i banjska lečilišta, ali i akcije, odnosno udeli vlasništva penzionog fonda, kako u onim firmama koje nisu privatizovane, tako i u preduzećima kod kojih je privatizacija raskinuta.
Predstavnik Unije poslodavaca Srbije u Radnoj grupi za restrukturiranje PIO fonda, Dragoljub Rajić rekao je da bi u narednom periodu trebalo razmotriti vraćanje imovine PIO fondu, među kojima su brojne bolnice i banje koje su izgrađene i finansrane isključivo sredstvima fonda, a ne države, a koje su uknjižene kao društvena svojina.
Prema njegovim rečima, u Srbiji treba otvoriti ozbiljna banjska lečilišta kakve su slovenačke Terme, jer postoji velika zainteresovanost investitora za ulaganje u banjske kapacitete.
Rajić je rekao da su iskustva Češke i Poljske pokazala da je prihode banja moguće podići i do 40 puta, a ukoliko bi to bilo učinjeno i u Srbiji bili bi rešeni, ne samo socijalni problemi penzionera, već i ekonomski problemi u mnogim oblastima.
"Takav zaokret potrebno je uraditi i u Srbiji, a prva stvar je da se mora praktično formirati poseban sektor za investiranje i imovinu pri PIO fondu kako bi pokušao da se izvuče maksimum imovine uz mogućnost da se obezbede značajni prihodi u budućnosti, kojima bi se uticalo i na smanjenje deficita samog penzionog fonda" kazao je Rajić.
Kako je kazao, za svaku banju, ili rehabilitacioni centar treba uraditi jednu studiju izvodljivosti i videti kakvi strateški partneri ili investitori su potrebni.
On je rekao da bi za to mogao da se primeni model saradnje Jata, odnosno Er Srbije i Etihada, a on podrazumeva da se, na primer, strateškom partneru da udeo u banjskim lečilištima i mogućnost da postavi menadžment, a da PIO fond ubira dividendu.
Rajić smatra da većinski udeo u banjama ne bi trebalo prodavati i kao primer naveo Česku koja je kako je rekao, napravila veliku grešku u tome što je kasnije prodavala svoje banje i rehabilitacione centre.
Kako je objasnio, za desetak godina desilo se da su prihodi porasli, a većinski profit se "odlio" tamošnjim investitorima.
"Ovo bi bio jedan optimalan način, kako da to ostane u našem vlasništvu, a kako da praktično donosi profit investitorima, da bi oni bili zainteresovani da dođu i da ulože novac", rekao je Rajić.
"Za neke od njih mogu da se pronađu strateški partneri i da se ti centri otvore, odnosno da u njih mogu da dođu i leče se i bolesnici iz nekih drugih zemalja, pogotovo zemalja EU gde su zdravstvene usluge skupe", kazao je Rajić.
On je rekao da bi to moglo da doprinese i zapošljavanju velikog broja lekara.
Rajić je podsetio da je Fond PIO tokom sedamdesetih godina prošlog veka izgradio desetine banjskih lečilišta vrednih oko pola milijarde evra, više od 180 zdravstvenih ustanova a imao je i velike investicije u 150 preduzeća koja su zapošljavala invalide rada.
Procenjuje se da su ukupna ulaganja fonda u gradnju nepokretnosti bila oko 10 milijardi evra i do sada je pravosnažnim i prvostepenim presudama dokazan svojinski udeo u velikom broju banjskih objekata.
Rajić je rekao da je PIO fond investirao u kanalizacione i vodovodne mreže u 55 gradova i opština Srbije, a tim mrežama sada upravljaju javno-komunalna preduzeća.
Sličan model, kako je kazao Rajić, mogao bi da se primeni i na njih.
Četvrti segment predstavljaju i akcije, odnosno udeli vlasništva penzionog fonda, kako u onim firmama koje nisu privatizovane, tako u preduzećima kod kojih je privatizacija raskinuta.
"Postoji više od 500 privrednih društava u kojima penzioni fond ima udela i takođe on mora srazmerno tom svom udelu, da ima prava i ucesća u toj imovini preduzeća.Takođe, i za neka od tih preduzeća se mogu pronaći partneri pa se ona vremenom se mogu podici, postati profitabilna", rekao je Rajić.
On je rekao da upravljanje nad fondom više ne sme da bude političko i da bi se moglo desiti da jednog dana nove generacije imaju penzije, koje su na nivou socijalne pomoći, a da bi zbog problema sa kojima se suočava privreda mogao da bude problematično i to odakle da se obezbede sredstva za penzije.
"Samim tim, jedan takav penzioni sistem, ukoliko se ove stvari ne reformišu biće pre svega jedna ozbiljna prevara prema svim mlađim generacijama, koji zbog zakona koji regulišu obavezno socijalno osiguranje moraju da uplaćuju taj novac", rekao je Rajić.
Za predlog, koji je dala radna grupa očekuje se podrška Međunarodne organizacije rada (MOR) jer je to model koji je primenjen i u drugim zemljama, rekao je naš sagovornik .
Problem je što u Srbiji vlada velika nezaposlenost, što se gube radna mesta, što je manje obveznika koji plaćaju penziono, a time i prihodi opadaju, kazao je on.
Rajić ukazuje da je problem i to što se sada praktično izjednačio broj zaposlenih i penzionera i što će se njihov broj sve više povećavati narednih godina.
Vlada će, dodao je, u narednim godinama morati da menja svoju politiku, odnosno da radi na rasterećenju privrede.
"Ako se privreda rastereti, to znači da će i doprinosi morati da budu niži za penziono, a ako oni budu niži prihodi će padati. To znači da mi moramo da radimo na prihodnoj strani fonda", rekao je Rajić.
Predstavnici radne grupe ukazali su ponovo ove nedelje da je penzijski sistemu Srbiji suočen sa brojnim poteškoćama u finansiranju rashoda na ime prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja i redovnim prihodima od doprinosa.
Takođe su ukazali da bi iz dotacija trebalo isključiti nedostajuća sredstva za finanisranje isplate prava osiguranika poljoprivrednika i vojnih osiguranika i iskazati ih kao obavezu, odnosno kao transfer resornog ministarstva.