Svaka druga vekna na našem tržištu proizvedena je na crno, a u mlinarskoj i pekarskoj industriji više od 50 odsto rada odvija se nelegalno, izjavio je Zoran Drakulić, član saveta direktora Poreske uprave i vlasnik "Point grupe" i ocenio je da se država nije na pravi način organizovala u borbi protiv sive ekonomije.
Pojedini mlinovi u Srbiji, kako je naveo, kupuju pšenicu na crno, i na isti način pekarama prodaju brašno, i zbog tako nelojalne konkurencije, industrijske pekare i mlinovi su u izuzetno teškoj situaciji. U mlinarskim preduzećima tvrde da je situacija još dramatičnija.
Zvanična statistika registruje jedva oko 20 odsto proizvodnje hleba u Srbiji, iz čega se može zaključiti da u onih 80 odsto statistički neregistrovane proizvodnje veliki deo čini sivu ekonomiju u pekarstvu - kaže, za "Novosti",Zdravko Šajatović, zamenik direktora "Žitovojvodine". - Što se tiče evidencionih markica za brašno, njih lepi ogromna količina proizvođača brašna, što je i poljoprivredna inspekcija utvrdila. Problem je što se i brašno sa nalepljenim markicama prodaje "u gotovini", mimo tokova legalnog platnog prometa, i to je "hrana" za sivu ekonomiju u pekarstvu.
Šajatović napominje da konačno postoji i politička volja da se nešto uradi, da se sredi tržište. Uspeli su, kaže, da konačno načnu tu tvrđavu sivu ekonomiju. Ali, od te volje do realizacije veoma je dug put.
Godišnje se u Srbiji potroši ukupno oko 720.000 tona brašna, od toga 150.000 tona ode u izvoz - dodaje Šajatović.
Dakle, naše potrebe su 570.000 tona godišnje. Inače, iz godine u godinu pada potrošnja hleba kod nas, tako, prema poslednjim podacima, godišnje iznosi 104,7 kilograma po stanovniku, dok je u EU 40 kilograma. Kod peciva beležimo blagi rast i sada iznosi oko sedam kilograma.
Struktura potrošnje je takva da najviše brašna ide za hleb, peciva, pa za konditore, testenine i za kućnu upotrebu. Kod nas posluje preko 300 mlinova i oko 7.000 malih zanatskih pekara. Ne postoji zvaničan podatak koliko ima industrijskih mlinova.