Svetih sedam mučenika u Efesu - iKragujevac


Kultura

Svetih sedam Otroka u Efesu: Veliko gonjenje hrišćana beše za vreme cara Dekija. Sam car dođe u Efes, i tu priredi hučno i bučno praznovanje u čast mrtvih idola ali i grozan pokolj hrišćana. Sedam mladića, vojnika, uzdržaše se od skvernog žrtvoprinošenja, i usrdno se moljahu Bogu jedinome da spase rod hrišćanski. Oni behu sinovi najuglednijih starešina Efeskih, i njihova imena behu: Maksimilijan Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.

Kada i oni behu optuženi kod cara, oni se skloniše na jedno brdo iza Efesa, zv. Ohlon, i tu se skriše u nekoj pećini. Kad to car sazna, naredi, da se pećina zazida. Bog pak po dalekosežnom promislu Svome pusti na mladiće jedan čudnovat i dugotrajan san. Carski dvorjani, Teodor i Rufin, potajni hrišćani, dadoše uzidati i jedan kovčežić od bakra sa olovnim pločama, na kojima behu ispisana imena ovih mladića i njihova mučenička smrt u vreme cara Dekija.

Prošlo je od tada preko 200 godina. U vreme cara Teodosija Mlađeg (408 – 450) nasta veliki spor oko vaskrsenja mrtvih. Jer behu neki što posumnjaše u vaskrsenje. I car Teodosije beše u velikoj žalosti zbog toga spora među vernim; i moljaše se Bogu car, da bi Bog nekim načinom objavio istinu ljudima.

U to vreme bure u crkvi čobani nekog Adolija, koji posedovaše brdo Ohlon, počeše praviti torove za ovce, i uzimahu kamen po kamen od one pećine. Tada se otroci probudiše odsna, mladi i zdravi kakvi su i zaspali. I to se čudo razglasi na sve strane, te i sam Teodosije dođe sa velikom svitom i s umilenjem razgovaraše s mladićima. Posle nedelju dana oni ponovo zasnuše snom mrtvim, da čekaju opšte vaskrsenje. Car htede da položi tela njihova u zlatne kovčege, ali mu se oni na snu javiše i rekoše mu, da ih ostavi na zemlji kako su bili i polegali.

Tropar (glas 4):

Velika su čuda vere, u pećini kao u carskom dvorcu sedam svetih mladića prebivaše, umrevši bez truljenja: I posle mnogo vremena ustaše kao od sna, na uverenje o vaskrsenju svih ljudi: Njihovim molitvama, Hriste Bože, smiluj se na nas.

Sveštenomučenik Kozma ravnoapostolni

Rodom od Etolije, iz sela Megadendron (Veliko Drvo). Kao mladić otišao u Sv. Goru, gde u Filotejskom manastiru bude postrižen za inoka.

No gonjen svagdašnjom željom da propoveda Jevanđelje narodu on ode u Carigrad, gde isprosi za to blagoslov od patrijarha Serafima II.

I obiđe sve pridunavske krajeve propovedajući Jevanđelje, no najviše se zadrža u Albaniji, gde i postrada od nekog Kurt paše, koga Jevreji razdražiše protiv Kozme.

Kozma bude udavljen od Turaka, pa onda bačen u reku 1779 god. Čudotvorne mošti počivaju mu u selu Kolkoidas u hramu Sv. Bogorodice nedaleko od grada Fieri. Postradao za Gospoda svoga u 65 god. života.

Kad poslednji zraci zapad obagriše,

Sedam se otroka Bogu pomoliše,

Da se sutra opet zdravi živi nađu,

Pred Dekija cara na muke izađu,

Pa legoše spati snom dugim, dubokim,

Vreme koračalo korakom širokim…

Jedno jutro sunce s istoka zarudi

I Sedam se od sna dubokog probudi.

Pa Jamvlih, najmlađi, Efesu pohita

Da vidi, da čuje, o svemu raspita …

Da l’ Dekije ište i njih na klanicu

I da hleba kupi za njih Sedmoricu.

No, gle, kakvo čudo: nije ta kapija!

A i varoš cela sasvim je drugčija!

Svuda krasne crkve, kubeta, krstovi, -

Jamvlih sebe pita: da to nisu snovi?

Nigde znanog lica, nigde ni srodnika,

Nema ni gonjenja, nema mučenika.

- Kažite mi, braćo, ime ovog grada,

I kaž’te mi ime cara što sad vlada?

Tako Jamvlih pita. Gledaju ga ljudi,

I o njemu svako različito sudi.

- Grad je ovo Efes, sada i ranije,

U Hristu caruje car Teodosije. -

To antipat začu, i vladika sedi,

Ceo grad se zbuni, svak pećini gredi.

I videše čudo, proslaviše Boga,

I vaskrsle sluge Hrista Vaskrsloga.

RASUĐIVANJE

Ištite, i daće vam se, reče Gospod (Mat. 7, 7). Kao što roditelj deci svojoj daje sve ono što deca ištu a što je na korist njihovu, tako i Bog čovekoljubivi daje ljudima sve ono što ljudi od Boga ištu a što im služi spasenju. Sveti Kozma kao monah u Sv. Gori prosio je od Boga dve stvari, naime, da propoveda Jevanđelje narodu i da postrada kao mučenik za veru. Za jednog Svetogorskog monaha, vezanog obetom za manastir svoj, obe ove želje izgledaju nedostižne i neostvarljive.

No Bogu je sve moguće. Obe želje Kozmine Bog je savršeno ispunio. Neopisana je bila radost Kozmina, kada je dobio blagoslov od patrijarha da može izaći iz Sv. Gore i ići po narodu na propoved Jevanđelja. I još jedan sličan radostan trenutak on je imao, a to je bilo onda kada su mu sluge turskog paše saopštile, da po naredbi pašinoj mora da umre. Pun radosti svetitelj prekloni kolena, zablagodari Bogu što mu ispuni i tu želju, i predade telo smrti a dušu živome Bogu.

SOZERCANjE

Da sozercavam čudesnu objavu rođenja Sampsonova (Sudij. 13), i to:

1. kako se angel Božji javi Manoju i ženi njegovoj nerotkinji, i objavi, da će žena roditi sina, koji će izbaviti narod iz ropstva;

2. kako Manoje za to prinese žrtvu Bogu, a angel u plamenu žrtve diže se na nebo;

3. kako i nerotkinje mogu roditi kad Bog to hoće.

BESEDA

o bolesti bogoodstupništva
Sva je glava bolesna
i sve je srce iznemoglo (Is. 1, 5).

Bog je istočnik zdravlja, braćo, Bog Savaot. Izađite na visinu Božju vi, kojima se glava muti od izlišnih poslova i još izlišnijih briga, i nadahnite se zdravljem, koje od Boga, samo od Boga dolazi. Glava bolesna – to su vođe i starešine narodne, srce iznemoglo – to je narod. Prorok predstavlja ceo jedan narod kao jedno telo, i pokazuje kako i sa telom narodnim biva onako isto kao i sa telom čovečjim, naime: kad je jedan organ tela bolestan, to je samo taj organ bolestan, ali od bolesti toga jednog organa oseća iznemoglost celo telo.

Takoje bilo i u narodu Izrailjskom: glava je obolela, i od glavobolje srce je iznemoglo. Vođe i starešine Izrailjske odustale su od zakona Božjeg i pošle za čulima svojim kao putovođama. Čulni razum svoj, šaren prešaren od raznovrsnih svetskih utisaka, uzeli su oni za putokaz ka pravom životu mesto zakona Božjeg. I zapali su u bezizlazni mrak idolopokloničkih zabluda. A od ludosti glave srce je iznemoglo. Srce se teže odvaja od Boga nego glava, narod se teže odvaja od Boga nego njegove starešine, ali kad glava dugo boluje, onda i srce iznemogne i popusti. Od krivih vođa i narod najzad skrene s puta.

To je viđenje Isaije, sina Amosova, proroka istinitog. Zaista, istinito viđenje i za onda i za sada, i za narod Izrailjski i za sadašnje narode. Pogledajte, braćo, u onaj narod koji najbolje poznajete, i sami prosudite, da li je glava bolesna i srce iznemoglo? O Gospode, istiniti i pravedni, prosvetli svetlošću Tvojom glavu svakoga naroda i ukrepi krepošću Tvojom srce svakoga naroda. Da se ne poraduju neprijatelji naši i ne kažu, da si nas ostavio. Tebi slava i hvala vavek. Amin.

Pratite nas na našemTELEGRAM kanalu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu