ŠUMADIJSKI OKRUG: Da zaboravimo, to ne smemo, nikada. A ni da oprostimo. - iKragujevac


Vesti

Da zaboravimo, to ne smemo, nikada, a ni da oprostimo, jer, na oprost ima pravo samo onaj ko se za svoja nedela iskreno pokajao

Tako je i po božijim i po ljudskim zakonima

Istovremeno, nastavljamo da ispunjavamo dug prema budućim generacijama, neumorno gradeći lepšu, bolju i srećniju Srbiju za sve nas

Obeležavanje godišnjica „Oluje“, tog najvećeg etničkog čišćenja u Evropi još od Drugog svetskog rata, u formatu državne manifestacije, nesporno i neopozivo jeste zasluga aktuelne vlasti i najdirektnije inicijative predsednika Vučića.

To je, uz ostale manifestacije, jedno od redovnih, ali i centralnih događanja u sklopu politike negovanja kulture sećanja.

Gde, pored podsećanja na sve naše tragedije s kraja prošlog veka i milenijuma, svoje zasluženo mesto zauzima i niz drugih sličnih manifestacija, od Jasenovca i onih stradališta i stratišta srpskog naroda i u nešto daljoj prošlosti, koje su mnogi pokušavali, sasvim bezuspešno, da definitivno pošalju u zaborav.

I dok i ovog 4. avgusta u Busijama, tom novom zavičaju naših izbeglica, iz Srpske Krajine, Bosne, Kosova i Metohije i odakle sve ne, koji su prognani iskljičivo zbog „krivice“ svog srpskog porekla, slušamo strašne odjeke „Oluje“, negde, ne baš tamo i tako daleko, na viševekovnoj srpskoj zemlji, uz neopisivo slavlje, govoriće se o nekakvoj veličanstvenoj pobedi.

Koja se, bez ikakvog ostatka, ipak u suštini svodi na svesno, osmišljeno i krajnje nemilosrdno sprovedeno etničko čišćenje, po svim poznatim i priznatim definicijama međunarodnog prava i pravde, još uvek važećim, barem zvanično. Kao nastavak jedne odavno kreirane monstruozne zamisli, o čijim glavnim ciljevima nije potrebno ni podsećati, barem ne one istinoljubive i pravdoljubive.

Gde ama baš svi, na kojoj god strani istorije da su se našli, svakako znaju šta se uistinu dogodilo. Bilo da hoće ili neće da znaju. Jer su se odlučili za reviziju istorije. Što je narativ ne originalno njihov, već onih koji decenijama daju naloge za te i takve operacije.

Gde su ti jadni slavljenici nanovo i nanovo, po ko zna koji već put, samo puki izvođači podmuklih i istinski kontracivilizacijskih prljavih poslova.

Ključno pitanje ovde zato nije šta se u jednoj od najvećih oluja zaista dogodilo, već kako dalje s tim saznanjima i osećanjima.

Da zaboravimo, to ne smemo, nikada. A ni da oprostimo. Jer, oprost ima pravo da traži samo onaj ko se za svoja nedela iskreno pokajao.

Tako je i po božijim i po ljudskim zakonima.

Za sada, a, svi su izgledi i još zadugo, nikakvim rečima pokajanja nadati se ne smemo. Ni od onih koji na današnji dan slave, kao ni od onih koji im terciraju.

Bilo da idu na poklonjenje na samu tvrđavu u Kninu ili samo šalju nekakve isprazne fraze podrške. Kao znak zahvalnosti na iste gestove od pre samo nekoliko nedelja. Besramno se ulagujući glavnom kuvaru koji i dalje muti kašu u uvek zapaljivom balkanskom loncu.

Koji, barem što se Srbije tiče, nikada više i ni pod kakvim pritiskom ne bi smeo da eksplodira.

Zato Srbija na to sve odgovara inicijativom Otvoreni Balkan. Projektom brisanja nepotrebnih barijera, tih kočničara svih nas na ovim prostorima.

Umesto nepremostivih zidina na kojima insistiraju oni koji se svega plaše. Naročito saradnje i bolje budućnosti za sve. Jer na narativu o zlim i pokvarenim Srbima i dalje pokušavaju da održe svoje pozicije.

Pošto ni za šta drugo nemaju ni znanja, ni sposobnosti.

A ni mogućnosti, da se ne lažemo.

A Srbija, najveća i najznačajnija zemlja ovog dela Evrope, sa svojom slavnom istorijom istinske pobednice, ali i kapaciteta za građenje mnogo lepše i svetlije budućnosti, ne samo za sebe, već i za sve susedne zemlje i narode, nema nikakvog razloga da se plaši, niti da se izvinjava.

Uostalom, videli smo do čega su nas takva izvinjavanja bila dovela.

Naša otadžbina i naš narod danas tačno znaju kuda idu i čemu streme.

I zato imaju sasvim dovoljno snage da se i ovog 4. avgusta s pijetetom poklone senima svojih herojskih žrtava, uz empatiju i saosećanje prema njihovim porodicama i potomcima.

I da već koliko sutra nastavimo da gradimo mnogo bolju budućnost, koja nije dobra samo za nas, a svakako nije na račun ničije štete.

Ko to još nije razumeo, ostaće još dugo, možda i nepovratno zaglavljen u sopstvenim zabludama i stranputicama, na slepom koloseku koji ne vodi ka boljoj budućnosti od koje ova i ovakva Srbija nikada neće odustati.

Pratite nas na našemTELEGRAM kanalu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu