IMA LI ŠTA LEPŠE: Nastavnik JEDVA ČEKA da dođe na posao kako bi video djake - iKragujevac


Vesti

Marinko Petković je nastavnik fizike i hemije u Školi za osnovno i srednje obrazovanje „Milan Petrović” u Novom Sadu. Radi sa decom sa smetnjama u razvoju. 

Biti nastavnik u vremenu tranzicije je sve, samo ne lak zadatak. Na prelasku iz 20. u 21. vek mnoga znanja su se promenila, shvatanja ljudi postala su podložnija promenama mnogo brže nego što se misli. Informacije su postale dostupnije, izvora je sve više... U obilju raznovrsnih podataka treba naći prave i umeti ih iskorititi na pravi način! Mogu li to deca sama? Rad sa decom sa smetnjama u razvoju je zadovoljstvo, često i privilegija, ali samo ako se prihvati kao izazov!

„Shvatajući svoj nastavnički poziv kao izazov, u rešavanje zadataka krećem sa velikim ushićenjem, a vrlo često na samom početku nailazim na brojne prepreke. Jedna od prepreka je nesenzibilisanost sredine, u kojoj se od nastavnika očekuje da pripremi učenike sa smetnjama u razvoju za aktivno participiranje u sredini bez odgovarajućih arhitektonskih rešenja, sa nerešenim pitanjem transporta, komunikacije i potpune integracije osoba sa smetnjama”, otkriva nam Marinko.

I dok većina ljudi ne voli ponedeljak, ovaj nastavnik ga jedva čeka. „Svakom ponedeljku se radujem, jer ću videti učenike nakon vikenda i saznati od njih kako je predhodna nedelja promenila njihov svet, odnosno koliko fizike i hemije se moglo videti proteklih dana. Učenici sa smetnjama u razvoju su donedavno bili „nevidljivi”, jer ih je sredina u kojoj živimo ostavila po strani. Svojim aktivnostima želim da ih postavim na mesto, koje im pripada, da im pomognem da uzdignute glave idu kroz život dajući svima nama primer kako se suočiti sa samim sobom, ali i sa onima koji, nas nastavnike u školama i učenike sa smetnjama u razvoju, vide drugačijim”,  priča Petković.

Osnovno pravilo kojeg se pridržava od prvog susreta sa đacima, jeste da čas ne započinje dok se svi učenici neodobrovolje, nasmeju i oraspolože, jer samo takvi su spremni su za usvajanje novih znanja i bogaćenje ličnih iskustava. Inkluzivni model obrazovanja podrazumeva uključivanje svakog deteta u obrazovni sistem, koji je vrlo često rigidan i krut prema njima. Trening nastavnika ne obuhvata obuke za rad sa decom sa smetnjma u razvoju, te su nastavnici prinuđeni da se svako na sebi svojstven način suočava sa nimalo lakim problemom. Danas organizuje obuke za nastavnike u celoj zemlji da na vrlo jednostavan način objasne i komplikovane stvari kao što je ekperiment u CERN-u.

Nakon strpljivog rada i proširivanja znanja iz pojedinih oblasti, nekoliko učenika je nastavilo školovanje na visokim školama i univerzitetima, što je pre samo nekog vremena bilo nezamislivo.

 

Pratite nas na našemTELEGRAM kanalu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu