Srpski studenti na Aljasci sezonskim poslom zaradjuju 15.000 $ - iKragujevac


Ekonomija

Otisnuli su se hiljadama kilometara daleko od svojih domova u potrazi za dobrom zaradom. Pronašli su Sivod, ribarsku luku, u zemlji Eskima, Indijanaca i Aleuta. Gradić lep kao sa razglednice, miran i ušuškan i idelan za privremeni rad. Posla ima, ali ne i mesta na kojima bi se zarađeni novac trošio. Često se misli i govori da su mladi lenji, nevoljni da se late posla. Međutim, agencije koje organizuju da naši studenti odlaze na privremeni rad u Ameriku tokom leta, imaju i previše zainteresovanih.

Ova vredna šestorka rešila je da „zapne“. Radiće četiri meseca, koliko im važe radne dozvole, po najmanje 12 sati svih sedam dana u nedelji. A onda se vraćaju kao pobednici sa zarađenih oko 15.000 dolara. Nije teško izračunati, koliko je meseci potrebno da se ova suma sakupi od prosečnih plata u Srbiji.

Nikoli je prošlogodišnja „tura“ otplatila plac na Ledinama i svadbu, pošto se pred polazak na ovogodišnju pečalbu oženio. I ostali iz komune imaju planove i zacrtane ciljeve. Zato im nije težak radni dan.

Mladići su zaduženi za spoljne poslove, vozimo mašine kojima se ubacuju i izvlače brodovi iz vode, popravljamo motore, menjamo ulje, vozimo čamce, ponekad okačimo ribu kapetanima, koji nas uvek časte, objašnjava Filip Kovačević, student poslovnog menadžmenta. Jovana je spremačica, čisti kabine koje su u sklopu ovog kompleksa, turističkog kampa, a Nada radi papirologiju, u kancelariji rezervacije.

Kako kažu, došli su baš na Aljasku, po preporuci prijatelja koji je bio prošle godine i odlično zaradio. Ekipa koja je prvi put na Aljasci, zarađuje devet dolara na sat, a „seniori“ dobijaju 11 dolara. Kada se rade dva posla, nakupi se 84 radna sata nedeljno.

Stigli smo preko AYUS-a, jedne od najboljih agencija koje rade sa studentima i šalju ih u Ameriku da rade preko leta. Princip je da se četiri meseca radi, a peti putuje po SAD i malo potroši. Na ovaj program imaju pravo svi studenti, ali se viza uglavnom odobrava dobrim studentima i što mlađim. Ako u ambasadi samo posumnjaju da nameravate možda da ostanete da živite u Americi, odbijaju vas, objašnjava Filip.

A oni će pokušati i sledeće godine da dođu ponovo. Novac im treba da pomognu roditeljima, započnu neki posao, ili sagrade kuću u rodnom Beogradu.

Svako od nas ima planove, ali neću o njima da se nešto ne izjalovi. Nameravam da pokrenem neki posao i da od novca koje ovde zaradim nešto napravim. Posao nije težak, ali svi mi radimo dva posla dnevno. Moje radno vreme je od 10 do 10 sa pauzama, pa uveče još nekoliko sati. Kada završimo obično svi legnemo da spavamo pošto smo mrtvi umorni, a i malo nas monotonija ubija, kaže Filip.

Preživećemo, ovde smo da bi radili. Kada nema gužve, gazde ne prave problem da odemo ranije. Možemo da uzmemo slobodne dane, ali to izbegavamo, jer svaki dan odmora je oko 150 dolara manje sa bakšišom.

Ima još Srba na Aljasci. Kažu, čuju za njih, ali još nisu upoznali nikog iz domovine. Za nekoliko dana, dolaze još dve Beograđanke, koje će se pridružiti ekipi. 

Pratite nas na našemTELEGRAM kanalu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu